Download David Torkington-Trilogija Pustinjak Prorok Mistik PDF

TitleDavid Torkington-Trilogija Pustinjak Prorok Mistik
File Size1.0 MB
Total Pages148
Document Text Contents
Page 1

1

David Torkington




















PUSTINJAK

















Perast, 2002.

Page 2

2

Biblioteka: "Gospa od Škrpjela"
Published under licence from Mercier Press, Cork, Irska
Naslov izvornika: David Torkington
THE HERMIT A personal discoverv of praver
Prevela: Dubravka Raffaelli
Lektura: Ljerka Jovanov
Grafi ka priprava: Zdravko Tišljar
Izdava : "Gospa od Škrpjela"
Za izdava a: don Sre ko Maji
Naklada: 1.000 primjeraka
Tisak: "CICERO" Cetinje
Skenirao i kompjutorski obradio: Goran Šestak




Nekoliko rije i o knjizi i prijevodu. Nastanak hrvatskog prijevoda

Susreti nisu nikada slu ajni, pa ni susreti s knjigom. A susret s ovom knjigom i do njenog izdavanja u
hrvatskom prijevodu je, bar se meni tako ini, djelo Providnosti.
Knjigu je prije pet godina dobio na poklon u Australiji jedan mladi franjeva ki bogoslov kad je polazio na
studije u Zagreb. Na knjizi je napisana posveta: "Joeu, koji e uvijek ostati u našim molitvama." .
Ali mladi je bogoslov bio prezaposlen sa svojim studijima, pa je knjiga, nepro itana, ležala mjesecima negdje
na njegovoj polici. Uzela ju je otamo neka mlada djevojka, ali hi ona nije imala vremena za nju pa je opet, sada
kod nje, ležala nepro itana. Onda ju je odnio jedan zaposleni mladi ovjek u Italiju. I tamo je ostala
zaboravljena na polici.
Dogodilo se da sam nekako u to vrijeme pošla u mirovinu i poput ve ine ljudi koji su uživali u svom zvanju,
pomalo sam se pribojavala odlaska u mirovinu. Umirovljeni sam sveu ilišni profesor. Na Tekstilno
tehnološkom fakultetu Sveu ilišta u Zagrebu držala sam katedru iz polimernih znanosti i strukture vlakana, pa
sam na tom podru ju i doktorirala. lan sam Franjeva kog svjetovnog reda, a iskustvo vjere i odre eno
teološko obrazovanje stekla sam u molitvenoj zajednici MIR koju vodi prof. T. Ivan i .
Slu ajno sam naišla na tu knjigu u Italiji. Stajala je na polici, zaboravljena i pomalo prašnjava. Po ela sam je
itati. Kao da je ekala na mene da je uzmem u ruke i da imam vremena za nju. Njezin me je sadržaj zaokupio.

Vratila sam se s njom u Zagreb i družila se s njom.
Zatim sam po ela prevoditi neke odlomke za vlastitu upotrebu. Nisam se dotad bavila prevo enjem, osim što
sam prevodila neke stru ne lanke s engleskog i na engleski jezik.
Kad bi me prijatelji zapitali "Zar ti tako dobro znaš engleski da se možeš upustiti u prevo enje knjige?"
odgovarala bih: "Ja je ne prevodim ovdje", i rukom bih dodirnula elo, "nego ovdje", i ruku bih stavila na srce.
Tako sam doživljavala taj posao. Poneko bi me zatražio da mu dam dijelove prijevoda, i tako sam malo po
malo prevela jednu cijelu knjigu. Zatim je došla na red druga, pa tre a.
Dovršivši prijevod, poželjela sam da ga i drugi pro itaju. Možda e im pružiti isto tako mnogo kao stoje meni
pružila. Prevode i tu knjigu otkrila sam mnogo toga o molitvi, zapravo, nau ila sam moliti. Nema u toj knjizi
ništa novo, samo je na in izlaganja tako jednostavan i istovremeno tako poticajan da sam njene poruke
jednostavno - ula.
Zamolila sam gospo u Ljerku Jovanov, profesoricu koja se bavi lektoriranjem i prevo enjem, da je pogleda i
ako bude imala vremena, da je lektorira. Rado se odazvala. Njeni su mi komentari, poruke ohrabrenja kao i
brojni savjeti mnogo pomogli da ova knjiga izi e u ovakvoj obradi.
Svoj sam doživljaj knjige ispri ala akademskom slikaru gospodinu Zdravku Tišljaru koji me je pažljivo slušao
i uo. Napravio je dizajn za korice. Da sam umjetnik poput njega, ne bi ih druga ije napravila.
I gospo i Jovanov i gospodinu Tišljaru velika hvala!






Nešto o knjizi i kako sam je ja doživjela

Page 74

74

koji su proveli bez ijednog od svoja tri sina. l David je ovaj Božić proveo u Parizu s prijateljem Bernardom.
Bilo mi je žao što sam bio toliko nepažljiv prema njima, jer sam lako mogao provesti Božić s njima, a zatim
posjetiti Tonija. Moja je majka smatrala da sam dom počeo koristiti samo kao udoban hotel i mislim da je
imala pravo. Ne mogu si pomoći, ali mogao sam se samo nasmijati kad sam pogledao svoj život unatrag, sva ta
moja putovanja, sva ta različita mjesta na kojima sam susretao različite ljude, a sve to u potrazi za duhovnošću.
Shvatio sam da sam u vlastitom domu, od svojih roditelja naučio više o duhovnom i mističnom putu nego od
bilo koje druge osobe. No, to je druga priča koju ću ispričati jednom kasnije na nekom drugom mjestu.
Usprkos onome što je otac Rutino rekao, bio sam sasvim siguran da želim da mi sveti Franjo bude ruka
pomoćnica na putu po Isusovim stopama. Svaki sam dan molio da mi Bog pokaže kako ću ja kao laik moći
slijediti taj put.
Samo četiri dana prije mog povratka u Pariz, na moju mi je molitvu odgovoreno, premda u to vrijeme toga
nisam bio svjestan. Sve je počelo s pismom gospođe De Gaye kod koje je moj brat David stanovao dok je
boravio u Parizu.
David joj je očito pričao o mom prilično neprikladnom smještaju u Parizu na Place Pigall koji je odlaskom
mog prijatelja Borisa postao još nesnošljiviji. Ona je prihvatila da svoju posljednju godinu studija na Sorboni
proboravim u njenoj kući u ulici Magdebourge. Pismo je bilo sudbonosno, jednako kao i moj trenutni
pristanak, jer to je predstavljalo jednu od najvećih prekretnica u mom životu.
Možete Imati previše dobrih stvari odjednom, a ja mislim da sam imao previše razmišljanja o vjeri za jedan
dan, pa sam ostao mirno ležati na krevetu nesposoban zaspati jer moj je mozak neprekidno vrtio riječi iz ove
prebogate smjese duhovne hrane koju sam uživao.
Uzeo sam knjigu o povijesti gorštaka u ovim krajevima ne bi li mi to odvuklo pažnju pa da lakše zaspim. No ni
ona mi nije poslala san, nego me je uvela u užasnu noćnu moru, koja me je probudila pred zoru da iskusim
nešto još gore od nje.


Šesto poglavlje


U FRANJEVA KOJ ITALIJI


Kroz san sam čuo lupanje na vratima. Kao da netko ramenima udara po vratima da se otvore. A onda se upleo i
zvuk dječjeg plača - plača moje djece i moje žene, a činilo mi se i da me žena gura iz kreveta.
"To je Beatson i njegovi ljudi. Brzo! Probudi se za ime Božje!"
U trenu sam shvatio situaciju. Najprije sam se pokrio preko glave nastojeći ništa ne čuti. Znao sam za koga me
smatraju i što se od mene očekuje da uradim. U čudnom svijetu snova možeš istovremeno biti dvije osobe bez
problema. Istovremeno sam bio i hrabri Angus McNeil, šampion hrvanja od kojeg se očekuje da skoči iz
kreveta i samo jednom rukom obori upadača, ali još uvijek sam bio to i ja, kukavica James Robertson, koji
jednostavno ništa nije htio znati. Ležao sam nepomično, no čak i da sam se htio pomaknuti s mjesta, bio sam
paraliziran strahom znojeći se poput svinje koja čeka da se otvori klaonica.
Pokušavao sam čvrsto zaspati kad sam začuo da su vrata popustila a neki su ljudi ušli u sobu da mene i moju
obitelj odvedu u nepoznatom pravcu. Skočio sam iz kreveta, i na moju sramotu pao na koljena moleći upadače:
"Milost, milost! Molim vas nemojte me ubiti. Poći ću mimo, ali molim vas, nemojte me ubiti, za ime Božje."
Bio sam u nekoj vrsti poluhisterije klečeći na koljenima ispred skupine od šest muškaraca, tresući se što od
straha na pomisao što mi mogu učiniti, što od srama što me moja žena vidi kako njezin hrabri muž plače i
postaje izbezumljena kukavica. Mora da sam izgledao histerično. Iznenada su me dva snažna snopa svjetla
dovela k svijesti. Probudio sam se ubrzano dišući sretan što tu nema moje žene da bude svjedok mojeg
poniženja i što nema moje djece da gledaju svog oca kako dršćući kleči na podu i moli milost od ljudi koji će
ga izbaciti iz njihova doma ali i iz njihovih srdaca.
No ljudi su i dalje bili tu. Odjednom sam bio siguran da više ne sanjam.
Ustanite i sjednite", čuo sam krut kultiviran glas od nekoga tko je stajao iza svjetiljke koja je izbacivala snažni
snop svjetla u moje oči.
I prije nego što sam shvatio što se događa, dva čovjeka, koja su stajala ispred ostalih, počela su me ispitivati.
Željeli su znati tko sam, što tu radim, no bilo je očito da su i oni iznenađeni mojim prisustvom, gotovo jednako
koliko i ja.
Iz pitanja koja su slijedila shvatio sam da ih više zanima Peter nego ja. Morao sam im ispričati sve što sam
znao o njegovoj tragičnoj smrti i prije nego su se zadovoljili mojim odgovorima morao sam im pokazati njegov
rodni i zdravstveni list, koje sam dan ranije slučajno našao u najgornjoj ladici Peterovog pisaćeg stola. Sve što
sam rekao brižljivo su, do u tančine zapisali.

Page 75

75

Kad su se spremili oti i, ve sam se bio prili no oporavio od no ne more i dovoljno stabilizirao da sam ih ak
zapitao tko su i kojim pravom upadaju u ne iju ku u usred no i.
Jedan od njih koji je najviše pri ao, odgovorio mi je da traže skupinu krijum ara droge koji, kako oni vjeruju,
operiraju na ovim otocima. No u bacaju svoj teret iz malih laganih aviona na jedan od nenaseljenih otoka
svojim pomaga ima, a oni ga onda lako prenose na glavni otok i preprodavaju.
Bilo je oko etiri sata ujutro kad sam za njima izišao pred ku u. Promatrao sam motorni amac koji ih je doveo
na otok. Na udaljenosti od oko jedne milje od Calvaya bio je usidren brod koji ih je dovezao i koji je izgledao
poput ista a mina. Trebalo mi je nekoliko sati nakon njihova odlaska da se oporavim od te no ne more koja se
pretvorila u stvarnost, i još nekoliko sati da shvatim što se zapravo dogodilo.
Zaklju io sam da nisu došli tražiti krijum are droge. To je samo bila pri a da sakriju pravu svrhu svog dolaska.
Da su stvarno tražili drogu, sigurno bi me podrobnije ispitivali i pretražili ku u. Kad sam im rekao da sam
Peterov prijatelj i da sam došao da sredim njegove stvari, prestali su me ispitivati i otišli su. Ne, nisam ih ja
zanimao, nisu ih zanimali ni mitski krijum ari droge, zanimao ih je Peter. To mi je postalo jasno. No zašto?
Kad je sutradan oko podne došao otac James da me posjeti, ispri ao sam mu što se dogodilo, no ni on nije
imao nikakvu ideju tko bi mogli biti ti moji no ni posjetioci.
"Cijela je stvar vrlo tajnovita", rekao je na kraju, "mislim da si u pravu. Ne dajmo se zavarati. Jesi li slu ajno
vidio ime broda sa kojeg su došli?"
"Da, jesam. Ve se bilo razdanilo i uzeo sam Pete-rov dalekozor, ime mu je bilo H.M.S.Wasperon."
"Da, takav brod postoji", rekao je otac James. "To je brod Mornarice Njezinog Veli anstva koji nas je
opskrbljivao hranom kad su mornari štrajkali. No, zaista nemam ni blagu predodžbu što to sve skupa zna i."
Trebao mi je cijeli dan sve do ve eri da prebolim tu svoju malu ponižavaju u avanturu. Što za Boga ti ljudi
misle o meni? O onoj bijednoj kukavi koj predstavi koju sam izveo kad su upali u sobu. Hvala Bogu da sam
im sakrio svoj pravi identitet, posebno da sam im sakrio da sam sve enik. To bi mi stvari u inilo još gorima.
Ostatak dana proveo sam pokušavaju i zaboraviti tu malu, prljavu scenu koja se odigrala u ranim satima
lipanjskog jutra. Mehani ki sam ispisivao adrese na desecima pisama onima za koje sam smatrao da trebaju
biti obaviješteni o Peterovoj smrti.
Predve er, kad sam se dovoljno oporavio od jutrošnjeg doga aja da bih se relaksirao, zapalio sam vatru od
treseta, više da me razgali nego da me ugrije. Sjeo sam ispred nje i po eo itati sljede e poglavlje Peterovog
rukopisa.
Nosilo je naslov:


OD TROCADERA DO CLITUNNA


Usprkos svom trenutnom prihva anju ljubaznog poziva madame de Gaye bio sam pomalo zabrinut kad sam
stigao u ulicu Magdebourg broj 5. Bio sam pod utjecajem svoje posljednje posjete toj ku i i sjaja tog raskošnog
pariškog stana na tre em katu. Sje ao sam se ru ka kojem je prisustvovala cijela obitelj, a bio je prire en kao
dobrodošlica mom bratu Davidu prilikom njegova prvog dolaska u Pariz. Bio je on dotada ve nekoliko puta
kod njih, a i Bernard de Gaye je tako er proveo nekoliko praznika kod nas u našem domu u Manchesteru. No,
nisam ni slutio razliku u društvenom položaju koji je odvajao naše dvije obitelji.
David je stanovao kod njih kad sam ja stigao. On je i pri ao madame de Gaye o mojem, ne baš prikladnom
stanovanju u Parizu. Bio sam zaprepašten kad nam je ispri ala da ona nije samo obi ni lan Franjeva kog
svjetovnog reda, nego je i njegova ministra u Parizu. U vremenu od mog posljednjeg posjeta ovoj ku i, njezin
je muž umro a troje starije djece je napustilo dom. U tom golemom stanu su ostali jedino Bernard i tri lana
posluge. Madame de Gaye je bila niska žena, sli na ptici kojoj su zavinute obrve, kukasti nos i brada koja je
lagano nestajala davali izgled sokola premda je sve vrijeme imala ponašanje goluba, u najmanju ruku prema
sebi jednakima ili onima koje je odlu ila tako prihvatiti.
Usprkos tome imao sam dojam da sluge osje aju mnogo više sokola nego goluba, osobito oni koji su joj služili
od po etka.
Od muževe smrti odijevala se jednostavno, gotovo neuredno, unato protestima obitelji. Nosila je zastarjelu,
tamnu odje u, pretežno crnu.
Djelomi no je to znala od Davida, a djelomi no i ženskom intuicijom koja, kada se udruži s istinskim ljudskim
suosje anjem, nikad ne prestaje zbunjivati prozai nije lanove ljudske vrste. Bio joj je poznat smjer kojim je
išao moj život. Kao da je ve prije mene znala, jer ja to tada još nisam znao, da mi je siromašak iz Asissija ve
bio namignuo i zaogrnuo me novim na inom života što e me krijepiti u budu nosti.
Madame de Gaye me nije ništa pitala. Jednostavno me je povela uskim stepenicama koje su vodile na gornji
kat u odio za poslugu i pokazala mi dvije sobe. Jedna je služila kao spavaonica, a druga kao radna soba.

Page 147

147

pa ni život moje majke. Najviše što mogu je zahvaljivati Bogu za sve što sam od svega toga primio. Moj je
sadašnji zadatak da pokušam poduprijeti oca kako najbolje znam i mogu. On je potpuno izgubljen. Znaš, oni
dvoje su si bili tako bliski..." Peter je želio nastaviti ali nije mogao. Ponovno je zašutio i zagnjurio glavu u
ruke. Kad ih je odmaknuo da uzme rup i u njegovim sam o ima vidio suze. "Znaš", nastavio je dok je stavljao
rup i u džep, "kad sam došao na sastanak u bolnicu, u Edinbourghu se upravo održavao festival. Jedan me je
prijatelj odveo gledati Tristana i Izoldu, prije povratka na Calvay. To me je tako duboko dirnulo da sam ve inu
vremena proplakao. Ima li nešto u toj glazbi, u toj poeziji što izaziva tako veli anstveni izražaj ljubavi izražen
u duetu u drugom inu? Njihova je ljubav bila tako jaka, tako treperava, tako puna strasti i osje aja da nisu
mogli podnijeti nikakvu pomisao na razdvajanje. Radije su odabrali smrt nego razdvajanje. U jednom trenutku
Tristan naziva Izoldu Tristan, a ona njega Izolda. Oni su tako potpuno bili jedno da nisu željeli nikakav drugi
identitet nego onaj koji su imali u onom drugom. Potpuno su oživjeli u zanosu ljubavi koja ih je izdigla iz sebe
da bi pronašli svoje potpuno ovještvo u sjedinjenju s onim drugim. Nisam mogao prestati misliti na svog oca i
majku i na ljubav koju su gajili jedno prema drugome, koja im je omogu avala da putuju zajedno sve dok se
nisu potpuno našli jedan u drugome u tako kvalitetnoj ljubavi koja je potpuno nadmašila njihovo
razumijevanje. Naravno, Tristan i Izolda su bili mladi pa je takva bila i ljubav koju su osje ali jedan za
drugoga. Mislili su da su dosegli vrhunac a to je bio, samo da su to znali, tek po etak. Ali i na po etku, njihova
je ljubav bila tako jaka pa im je omogu ila da na neki na in bace brz pogled na vrhunce na koje ljubav vodi
dvoje ljubavnika. Njihovo jedinstvo je bilo još uvijek u želji. Više, mnogo više se doga a izme u dvoje
ljubavnika kad postanu jedno u srcu, umu, tijelu i duši. Premda moja majka nije bila posebno oduševljena
Wagnerom, voljela je slušati Tristana i Izoldu. Njena je prva i posljednja ljubav zapravo bio Mozart i njena
najdraža opera je ' arobna frula', l to je pri a o dvoje ljubavnika, Taminu i Pamini, oni su nju oduševljavali. U
' arobnoj fruli' pri a ne završava veli anstvenim izražavanjem zajedni ke ljubavi nego ide dalje i pokazuje
iskušenja koja se moraju izdržati, najprije odvojenost a zatim zajedništvo, a sve to na putu prema savršenoj
ljubavi. Od jednog dubokog simbola do drugog, priroda njihove tamne no i izražena je rije ima i glazbom koja
se duboko urezala u sje anje mojoj majci. Za nju je to bio najsavršeniji umjetni ki doživljaj puta kojim je ona
putovala s mojim ocem. Moj brat Tony poklonio joj je za njezin sedamdeseti ro endan video vrpcu
Bergmanove verzije te opere. Ne mogu ti opisati njezino veselje kad joj je to darovao. To je bilo kao da joj je
netko rekao: To je tvoj život u znakovima i simbolima, u pjesni kom jeziku i obliku, a više od svega u jednoj
božanskoj i najsavršenijoj glazbi koja je ikada napisana.' Voljela je promatrati iskušenja koja je moralo izdržati
to dvoje ljubavnika, krštenje vodom i vatrom koje je prethodilo njihovoj kona noj pobjedi koja ne bi bila
mogu a bez izvanzemaljske pomo i i snage simbolizirane u arobnoj fruli. Ljubav koja se za ela i produbila
provjerom i pro iš avanjem, omogu ila im je da prime istinsku mudrost koju su nakon toga mogli dijeliti sa
svojom budu om obitelji i ostalim obiteljima koje e im se obra ati za pomo i savjet. Ta joj je opera tako
mnogo zna ila, pa smo je otac i ja zajedno gledali u etvrtak nave er. Kad je završila, više za sebe otac je
rekao: 'Ne mogu vjerovati, ne mogu vjerovati - sve je sada dovršeno - sve je sada gotovo'. Usprkos tomu što
sam i ja sam tako osje ao, pokušavao sam ga uvjeriti kako nije sve gotovo, nego da je to samo novi po etak,
novi stadij u pro iš avanju koji e ih jednog dana povezati zajedno više nego ikada ranije. Naša sudbina nije
da izi emo iz sebe u ljubav, nego da izlazimo iz sebe nanovo i nanovo u ljubav u koju želimo zaroniti, jer
nema kraja putovanju u beskona nom moru ljubavi. Nagrada putniku je nastavak putovanja, rješenje tražitelju
je nastavak istraživanja. Putovanje mojih roditelja nije završilo, ono je na rubu novog po etka na koje ih oboje
pripravlja ovaj kratak ali bolan rastanak. Jednom kad se ponovno ujedine, više se nikada ne e razdvajati jer
njihovo putovanje nije završilo s ove strane vje nosti." "No na žalost, mi živimo u vremenu", nastavio je Peter
gledaju i na svoj sat, "a ja se bojim da je vrijeme da kreneš ako želiš sti i ku i prije pono i. Hajdemo pogledati
prije puta ima li štogod u kuhinji." Peter je stavio poga u na stol, po eo je tražiti nož za rezanje kruha, a ja sam
pretraživao hladnjak i izbacivao njegov tjedni ostatak pred nas. Razmišljao sam kako bih volio da sam upoznao
Peterovu majku. O ajni ki sam želio susresti nekoga koji je na neki na in proživio i utjelovio ideale o kojima
je Peter govorio. Znao sam da je to nezrelo od mene, no usprkos svemu, ja sam bio još uvijek maloljetnik, u
najmanju ruku duhovni maloljetnik, a maloljetnik si ne može pomo i što traži uzor i što želi vidjeti ideale koje
je netko utjelovio, netko u koga se može ugledati i diviti mu se. Svi mi, od vremena do vremena, trebamo takav
poticaj. "Kruha?" zapitao je Peter. "Da, molim", odgovorio sam. "Jesi li dobro?" "Da, oprosti, malo sam se
zamislio", rekao sam. Tad se dogodilo. Dok je Peter uzimao kruh i lomio ga, vidio sam ga kao nikada ranije.
Vidio sam ga kao utjelovljenje ovjeka kakav sam želio postati i osje ao sam se po aš enim što mogu s njim
dijeliti jelo, kao što je Krist dijelio jelo sa svojim u enicima na putu za Emaus. Poput njih, i moje je srce
plamtjelo sve vrijeme dok mi je Peter objašnjavao kako jedino što možemo o ekivati jest patnja, patnja koju je
iskusio-i Krist da bi ušao u O evu slavu, l to e se doga ati svima onima koji ga budu slijedili. Rukovali smo
se na rastanku. Peter je uzeo moju ruku u svoje dvije i promatrao me o ima punim suosje anja, ali nije rekao ni
rije i. Sve što je trebalo re i bilo je re eno, u najmanju ruku za sada. Odvezao sam se kao u snu, opijen onim

Page 148

148

što mi je Peter dao na rastanku, premda niti jedna rije nije sišla s njegovih usta. Bilo mi je kao da sam pod
utjecajem neke snažne uzbudljive droge koja je obavijala moje cijelo bi e. Dodirnula me za trenutak i
uspostavila sa mnom vezu na tako nježan na in, vezu koju je, vjerujem, Peter snažno osje ao cijelo to vrijeme.
U to sam sad bio potpuno siguran. Znao sam da e ono što mi je dao uskoro biti zasjenjeno, jer, znao sam i to
da ja za sada to nisam u stanju nositi.
Bio sam izgubljen u svemu što mi se dogodilo protekli tjedan, pa nisam primijetio auto koji mi se približavao
autocestom. Nisam primijetio crvene fluorescentne pruge, trepere e plavo svjetlo niti granitno lice na kota ima
sve dok nisam za uo zvuk njegove sirene.
Ovog puta je, dok mi je doticao rame, na granitnom licu titrao slab smiješak, poziv, ne naredba.
"Žao mi je što vas ponovno zaustavljam", rekao je, "ali želio sam vas zapitati o Peteru i njegovoj obitelji.
Nisam imao pojma na iji sprovod idete kad sam vas onda zaustavio. Nisam znao sve dok na ve er nisam
došao ku i. Moja je žena bila jako potresena. Naravno, meni ime Peter Calvay nije ništa zna ilo sve dok mi
žena nije rekla iji je to sprovod bio. Išao sam u školu s Peterom pred mnogo godina, naše se obitelji znaju više
od trideset godina."
Rekao sam mu sve što sam mogao. Rekao sam mu nekoliko fraza o tome kako mi je ovo vrijeme bilo vrijeme
lije enja - zapravo nisam imao ništa re i. Još sam uvijek bio izgubljen u sanjarenju koje je on prekinuo.
"Znate", rekao je, "ta je obitelj u inila mnogo više za mene i moju obitelj nego itko drugi koga poznajem, ne
nešto što bih mogao opisati, ne nešto što su u inili, nego po onom što su bili. Ne mogu vam re i koliko im
dugujemo."
"E, pa ja vama mogu re i", rekao sam, "oni su u inili za mene više u ovih nekoliko dana, nego duge godine
studiranja teologije."
Dok sam prolazio pokraj njega, on je spustio staklo na prozoru i pogledao me brižljivo.
"Pazite kako vozite!" rekao je.
"O, ne brinite za mene!" odgovorio sam, "uvjeravam vas, da u se od sada nadalje uvati brze vožnje."










SADRŽAJ

Predgovor
Prvo poglavlje
PONOVNI SUSRET
Drugo poglavlje
KRATKI PREGLED MOLITVENOG PUTA
Tre e poglavlje
DODIR BOGA, TRAŽENJE I ODRASTANJE

etvrto poglavlje
NA PO ETKU MISTI NOG PUTA
Peto poglavlje
PUTOVANJE PREMA TAMNOJ NO I
Šesto poglavlje
NA PRAGU TAMNE NO I
Sedmo poglavlje
U TAMNOJ NO I
Osmo poglavlje
U OSVIT ZORE





U PDF format prebacili Željko Zubanovi , i Ivo Šprem.

Similer Documents